Paralelni životi

Načelno gledano, drugi igrani film Igora Filipovića File, autora zanimljive, ali nezapažene drame Nit života iz 2000, koji je u međuvremenu kao redatelj druge ekipe surađivao na pustolovnoj triler-drami Lov u Bosni Richarda Sheparda, svakako valja pozdraviti. Riječ je o filmu moderne vizualne fakture snimljenu za svega sto tisuća kuna, o urbanoj egzistencijalno-romantičnoj drami s elementima trilera, kod koje je vidljiv entuzijazam svih uključenih u njezin nastanak, te o djelu koje donekle intrigantno prikazuje otuđenost i egzistencijalnu nelagodu ljudi na pragu srednjih godina suočenih s neizbježnošću preuzimanja odgovornosti i donošenja prijelomnih životnih odluka, kao što i razmjerno zanimljiva ocrtava stanja u nešto višim glazbenomenadžerskim krugovima metropole, uz povremena solidna režijska rješenja.

Film Igora Filipovića urbana je egzistencijalno-romantična drama

Solidna, iako ne i sugestivna, što je posljedica redateljeva neiskustva, koje se osim u često nepreglednu vođenju triju, a posredno i četiriju, paralelnih narativnih linija ogleda i u nedostatnoj kritičnosti prema materijalu koji je uvršten u film. Problematičan je i sam naslov, koji gledatelju jasno sugerira da je sve ili barem većina onoga što slijedi nakon uvodnoga dijela san, što opet za posljedicu ima neizbježno umanjivanje dramskih napetosti u svim segmentima.

U uvodnom dijelu upoznajemo mladića Tihog, u tumačenju Borka Perića, koji se fizionomijom i glumačkim izrazom, podjednako tjelesnim kao i facijalnim, nameće kao izbor za ulogu plahe, nesigurne i uvelike izgubljene osobe. Gitarista Tihog zatječemo pri ulazu u bar netom prije no što će mu zazvoniti mobitel, a iz razgovora koji slijedi shvaćamo da je između njega i njegove djevojke a možda i supruge Lane, u izvrsnoj interpretaciji Ane Vučak, pravoga glumačkog otkrića ovog filma, došlo do ozbiljne svađe. Tijekom razgovora Tihi se posklizne i pri padu udari glavom o pod, a tada kreću dvije nove narativne linije, nadopunjene segmentom u kojem protagonist, stojeći u posve bijelom prostoru bez ikakve scenografije, dijelom rekapitulira svoj život i preispituje vlastitu osobnost. Dok se tim segmentom gledatelju sugerira da je on na rubu života i smrti i da bi mogao utonuti u vječni san, u dvama zanimljivijim, potentnijim i dinamičnijim narativnim odvojcima pratimo mogući paralelni život, odnosno dramatičnu i možda tragičnu sudbinu Tihog.

U odvojku s paralelnim životom Tihi će odvažno upasti u prostorije tvrtke glazbenoga producenta Sanjina, kojega vrlo solidno autoritativnim gardom tumači Krunoslav Belko, te puštanjem jednog svog snimka privući njegovu pozornost, te će on pristati uložiti navodno ozbiljan novac u poticanje mladićeve karijere. Kad uskoro i uslijedi njegov karijerni uspon, te kad se nađe okružen novcem, pozornošću medija i privlačnim djevojkama, Tihi će postati egoističniji i arogantniji, zbog čega će se predvidljivo njegov odnos s Lanom početi pogoršavati, a ona će se iz uvjetno rečeno mirne kućanice prometnuti u atraktivnu zavodnicu. Za razliku od tog segmenta, u kojem se zbivanja odvijaju u trajanju od barem nekoliko mjeseci, u onom najbolje režiranom trilerskoga predznaka zgusnuta su u samo jednu noć, onu u kojoj se Tihi nakon svađe s Lanom nalazi sa starim prijateljem, sitnim kamatarom i utjerivačem dugova Pavlom. Njega pak vrlo energično i grubo interpretira Dušan Bućan. Nakon što se sukobe sa skupinom huligana, pri čemu i Tihi u erupciji bijesa i agresivnosti neočekivano otkrije svoju dosta mračnu stranu, Pavle će prijatelja privoljeti da s njim sudjeluje u pljački benzinske crpke, u akciji za koju je od sama početka jasno da mora tragično završiti.

Treći, a zapravo jedini stvarni, odnosno neonirični narativni odvojak, odvija se u jednoj prirodnim svjetlom okupanoj prostoriji stana Tihog i Lane, tijekom nekoliko dana, a možda i samo sati, u kojem će se odnos mladoga para postupno zaoštravati, a naposljetku i eskalirati do svađe. U tom vremenu postaje jasno da su Tihi i Lana skladan par pred kojim je donošenje važnih odluka za budućnost, i njihovu zajedničku i njegovu poslovnu, a kad se naposljetku otkrije da je ona trudna, postat će jasne i važnosti tih odluka i okolnosti koje su dovele do svađe. A kad zbivanja u segmentima s njegovom glazbenom karijerom i pljačkom benzinske crpke dosegnu usijanje te kad on u obama odvojcima doživi slom s vrlo teškim posljedicama, u jednom propast koncerta, a u drugom svoje uhićenje i Pavlovu pogibiju u oružanom sukobu s policijom, autor nas vraća na Tihoga, koji se na podu bara budi iz nesvjestice. Ono što slijedi stalno je naslućivan hepiend, njegov povratak Lani, s kojom će lako izgladiti zapravo sitne nesuglasice. Gledateljev dojam na kraju jest da je film mogao biti domišljeniji, da je autor mnogo htio i mnogo započeo, ali da je tek u nekim segmentima uspio ostvariti solidne redateljske domete